Samim tim što postojimo, našli smo se na putu vremenskog pravca, sazdanog od beskonačnog reda točaka-jedinica vremena. Mi živimo točku vremenskog pravca, i na nama je velika odgovornost da ga se držimo (držimo reda), inače će i prošle i buduće oči uočiti da se u ovo naše vrijeme dogodio neki poremećaj, te da naslijeđeni red nismo znali prenijeti.
Prostor je kategorija koja zahtjeva jako pažljiv, gentlemanski odnos prema sebi. U australskim muzejima pored osobito vrijednih eksponata piše „Touch with Your eyes only“, što bi se trebalo primijeniti i na prostor. Osvajati ga treba promišljeno, po starinskoj „tri put miri, jedan put kroji“. Prvo treba osigurati puteve da se kroz prostor može „teči“, a potom mikroprostore za različite vrste ljudske djelatnosti, od življenja, rada do zabave. Putevi bi tebali biti široki da zadovolje i kolni i pješački promet, a parcele tolike da oni koji na njima borave još uvijek osjete da su u prostoru, a ne sputani. I to su neke osnove urbanizma, koje se čine tako logične i jednostavne za slijediti. Na hrvatskoj se obali od Drugog svjetskog rata na ovamo, dogodilo veliko neshvaćanje te osnovne logike i sa posljedicama toga se mi danas suočavamo.
Read more →
